23. октобар 2012.

Oslobođenje Novog Pazara od Turaka 1912. godine

Srbija je objavila rat Turskoj 18. oktobra 1912. godine. Ibarska vojska pod komandom generala Mihaila Živkovića je dobila zadata da oslobodi Novi Pazar. Ona je to uspešno obavila od 19. do 23. oktobra 1912. godine.

Za ratna dejstva protiv turskih snaga u nekadašnjem Novopazarskom sandžaku srbska Vrhovna komanda je odredila dve vojne formacije: Ibarsku vojsku pod komandom generala Mihaila Živkovića i Javorsku brigadu pod komandom potpukovnika Milivoja Anđelkovića Kajafe. Ova brigada je koncentraciju svojih jedinica završila u Kušićima i na Javoru kod Ivanjice. Javorska brigada u jačini od oko 12.000 vojnika je određena da dejstvuje na operacijskom pravcu Javor- Kladnica-Sjenica odakle će svoja borbena dejstva produži do Prijepolja i Pljevalja i tako osloboditi zapadni deo Raške oblasti. Ibarska vojska je dobila zadatak da sa svojih 17500 vojnika sa pet haubičnih i jednom posadnom baterijom dejstvuje na operacijskom pravcu Raška - Novi Pazar - Mitrovica - Peć - Đakovica čime bi se završilo oslobođenje istočnog dela Raške oblasti, delova Kosova i Metohije i obezbedilo desno krilo srpske vojske koja je vodila ratne operacije u delovima Kosova i Metohije, Vardarskoj Makedoniji i severnoj Albaniji. Ibarska vojska je svoju konačnu koncentraciju i potrebne pripreme za ratna dejstva završila na prostoru od  Baljevca pa do varošice Raške. Obe ove srpske vojne formacije trebale su i da obezbede bok III srpskoj armiji za slučaj austrougarske vojne intervencije. U borbama za oslobođenje Novog Pazara učestvale su i poznate ibarske komite pod komandom vojvode Marka Čupića. Takođe, veliki broj dobrovoljaca iz novopazarskih i susednih sela je učestvovalo u borbama za oslobođenje Novog Pazara 1912. godine.

Ibarska vojska, kojom je komandovao general Mihailo Živković, iz Raške je prema Novom Pazaru krenula u tri pravca kako bi grad bio napadnut sa tri strane. Spoljna odbrana grada je bila obezbeđena nizom fortifikacija, rovova i artiljerijskih položaja. Najutvrđenija tačka odbrane bila je manastir Đurđevi Stupovi gde se nalazio i najvažniji turski artiljerijski položaj sa 7 zastarelih krupovih topova. Borbe za oslobođenje Novog Pazara trajale su od 19. do 23.oktobra 1912. godine. Prvi borbeni okršaj između jedinica srpske Ibarske vojske i turskih trupa dogodio se 19. oktobra kod Batnjika između Novog Pazara i Raške. Turci su bili poraženi i sa gubicima od dvadesetak poginulih i isto toliko ranjenih vojnika. U toj prvoj bitci poginuo je i komandant turskih trupa i predsednik opštine Novi Pazar Arif Komatina. Međutim, prema relacijama, tj. operacijskim dnevnicima Ibarske vojske, te prve veće borbe desile su se 20. oktobra.  

Drugog dana ratnih dejstava, tj. 20.oktobra, poginulo je 40 turskih vojnika i skoro toliko ranjeno, a linija fronta se približila samom gradu.

Borbe su sa velikom žestinom nastavljene i u ponedeljak 21.oktobra. Srpska vojska je potiskujući tursku odbranu prilazila sve bliže gradu. U samom gradu turska komanda je naredila da se u kasarnu jave svi sposobni muškarci, Turci i muslimani. To je ustvari bila poslednja rezerva. Tu su ti poslednji mobilisani dobili oružije i čekali raspored. Posle završenih borbi tog dana Turci nisu stigli da pokupe mrtve pa je među poginulima bilo i onih sa 17-18 koji nisu stigli ni da prođu najosnovniju vojnu obuku, ali i staraca sa 60 i više godina što dokazuje da više nisu imali koga da mobilišu.  

Trupe Ibarske vojske su 22.oktobra bile na prilazima gradu stežući obruč oko njega. Borbe su se vodile od rane zore do uveče. Grad je bio skoro potpuno opkoljen. Veliku prepreku bržem i efikasnijem napredovanju srpske vojske predstavljala je baterija turskih topova na Đurđevim Stupovima kao i žilav otpor domaćeg muslimanskog stanovištva. Artiljerija srpske vojske je izbegavala da tuče tursku bateriju na Đurđevim Stupovima da nebi oštetila manastir, jer tu bilo i slagalište artiljerijske municije. Vrhovna komanda srpske vojske je zamerala generalu Živkoviću na sporom napredovanju. U svojim memoarima vojvoda Živojin Mišić je o tome zapisao: „Još iste noći načelnik štaba Vrhovne komande je izdiktirao telegram komandantu Ibarske  vojske i oštro mu zamerio zbog slabog rada njegovih trupa u času kad ostale naše trupe pobedonosno prodiru prema jugu i gone neprijatelja. Načelnik Vrhovne komande naredio je komandantu Ibarske vojske; da pod ličnom odgovornošću, u toku sutrašnjeg dana, mora da zauzme Novi Pazar." Zbog toga je general Živković izdao naredbu da se ta baterija na Đurđevim Stupovima mora uništiti i da se izvrši opšti napad na turske položaje ispred samog grada. Srbska artiljerija je to i uspela da uradi, ali je tom prilikom došlo i do oštećenja velikog dela tog do tada dobro očuvanog manstirskog kompleksa. Granate iz srbskih topova su počele da padaju i po gradu. Turska vojska i deo građana počeli su da napuštaju grad u pravcu planine Rogozne, sela Lukare i Paljevo da bi preko Albanije otišli u Tursku. Dalja odbrana grada je bila uzaludna, mada su se još uvek vodile žestoke brobe oko Đurđevih Stupova, najviše sa meštanima. Prema pisanju Ejupa Mušovića u samom gradu za vreme tih borbi za oslobođenje nije bilo nikakvih sukoba između Srba pravoslavnih i muslimana, tadašnjih Turaka. 

U toku noći ostatak turskog askera je napustio grad kao i preostala  baterija brdskih brzometnih topova u pravcu Peći. Mnogi turski vojnici su se neorganizovano razbegli i grad je praktično ostao bez odbrane. Isto veče su se u zgradi novopazarske opštine sastali najugledniji muslimani i Srbi. Dogovorili su se o uslovima za predaju grada i formirali delegaciju u sastavu. Delegacija je ovlašćena da ode u Štab generala Živkovića. Kod generala Živkovića u selu Postenju oko pola noći sve članovi delegacije su potpisali predaju grada. Kapitulaciju su potpisali: Salih-beg Rasovac, Omer-beg Omerbegović, Petar Mirković, Petar Protić Šaćir-aga Hamza i Arif-beg Ejubegović, kako navodi efendijina sećanja i kazivanja Dragica Premović-Aleksić, mada ona ne pominje imena dva poslednja člana delegacije. General Živković je pročitao delegaciji proglas kralja Petra i naredio da ljudi ne napuštaju grad i da se oni koji su već izašli obavezno vrate, jer se svima garantuju život, sloboda, vera i imovina. 

Četvrtog dana izdato je naređenje da se ne nastavljaju nikakve borbene aktivnosti pošto je delegacija potpisala predaju grada. Pre ulaska glavnine srpskih trupa upućena je jedna konjička patrola u Novi Pazar i saopštila da niko više nesme napustiti grad dok ga srpska vojska ne zaposedne i dok se ne formira nova vlast. Komandant Ibarske vojske general Mihailo Živković je odmah izdao naredbu br.10 u kojoj se, između ostalog, kaže: "Naređujem: da niko ne sme dirati život, imanje i čast i svetinje mirnih građana, ma koje vere i narodnosti bili, jer se od danas imaju smatrati  kao srpski državljani."

U borbama za oslobođenje Novog Pazara Turci su imali velike gubitke u ljudstvu i materijalu. Samo za jedan dan u gradu je sahranjeno 150 turskih vojnika. Ukupni broj poginulih turskih vojnika je bio 300, a ranjenih oko 700 ljudi, najviše meštana.

Srpska vojska je ušla u grad 23. oktobra 1912. godine u 15 časova čime je završena viševekovna turska okupacija Starog Rasa.

Нема коментара:

Постави коментар