16. новембар 2011.

Sto kvadrata za milion i po eksponata

Kljove mamuta, kutnjak nosoroga, skelet delfina, na hiljade primeraka školjki, puževa i drugih beskičmenjaka, insekti kojima se ne zna broj, vredni biološki i geološki eksponati među kojima su meteoriti ali i minerali iz Trepče, kao i čuveni jadarit, zbijeni na policama malih zapečaćenih prostorija u centru Beograda, daleko su od pogleda onih kojima je i namenjeno ovo prirodno blago – građana Srbije. Depoi i sobe zgrade u Njegoševoj ulici, gde se nalazi Prirodnjački muzej, pretesni su za milion i po vrednih eksponata, prikupljanih od 1895. godine, kada je ova ustanova osnovana. Zbirke različitih primeraka povremeno se mogu videti u jedinom izložbenom prostoru muzeja smeštenom na Kalemegdanu koji, kako kaže Slavko Spasić, direktor Prirodnjačkog muzeja, ima samo sto kvadratnih metara i u njega može da stane – četrdesetak eksponata.
– Zbirki je mnogo, čuvamo ih i štitimo od propadanja, ali najveća šteta je što posetioci ne mogu da ih vide, jer nemamo dovoljno prostora za njihovo izlaganje. Za 116 godina postojanja muzeja pokušavalo se puno puta da se obezbedi prostor – zgrada za muzej u kojoj bi bile i stalne izložbe sa većinom eksponata koje imamo, ali na kraju to nije urađeno – objašnjava direktor Prirodnjačkog muzeja.

U prostorijama ove ustanove, jedine u Srbiji u kojoj se čuva prirodno biološko i geološko blago zemlje, nalaze se eksponati od perioda ledenog doba pa sve do današnjih dana, sa teritorije naše države, ali i sa svih drugih kontinenata.

– Smešteni su u depoima u podrumu i zapečaćenim sobama u blizini kancelarija zaposlenih u muzeju. Vodimo računa da budu maksimalno zaštićeni, zbog toga se sve prirodnjačke zbirke sastavljene od biološkog materijala jednom godišnje tretiraju hemikalijama i čuvaju se u posebnim uslovima. Najveću opasnost za njih predstavljaju mikroorganizmi, pa se zato naročito vodi briga o eksponatima koji se koriste za izložbe – pre nego što se vrate na police, obavezno prolazetretman u komori za dezinsekciju – kaže Spasić.

Geološke zbirke najviše ugrožava vlaga, zato je u depoima u podrumu zgrade napravljen sušionik, a tu su i uređaji koji kontrolišu vlažnost vazduha i temperaturu.

– Nadležni znaju naš problem, međutim, do sada nije pronađeno rešenje za njega. Jedna od mogućnosti je podsticaj kompanija na društveno odgovorno ponašanje i odvajanje određenih sredstava u namene poput ove – za obezbeđivanje prostora gde bi se izlagalo nacionalno blago – objašnjava Spasić.

Prirodnjački muzej je u nadležnosti Ministarstva kulture, informisanja i informacionog društva, ali u nekim projektima sarađuje sa Ministarstvom životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, a većina eksponata predmet su naučnih istraživanja, koja ulaze u resor Ministarstva prosvete i nauke.

– Svetski prirodnjački muzeji su neprestano otvoreni za publiku, ali i za naučnike, studente, đake, koji u njima uče, što kod nas, zbog nedostatka prostora, nije moguće. Iako pripada Ministarstvu kulture, najveći sadržaji i aktivnosti tog muzeja su priroda, životna sredina i nauka. Problem se može rešiti dobijanjem nekog objekta u Beogradu, ali bi u to trebalo da se uključe svi nadležni, kao i grad Beograd, jer ova institucija je jedini Prirodnjački muzej u Srbiji – kaže Ivica Radović, državni sekretar Ministarstva životne sredine.

U Ministarstvu kulture, zaduženom i za Prirodnjački muzej, potražili smo sagovornika koji bi nam između ostalog odgovorio na pitanje kako se može rešiti problem nedostatka prostora ove ustanove. Usledio je odgovor iz kabineta ministra kulture koji glasi: „San o adekvatnom smeštaju i prezentaciji Prirodnjačkog muzeja traje 116 godina. Ministarstvo kulture i ministar lično mole dase ova tema, u mesecima kada se intenzivno traga za stvarnim rešenjem, ne remeti (koliko god dobronamernim) medijskim nagađanjima.”

Prirodnjački muzej
Osnovan 1895. godine, 1930-tih privremeno useljen u zgradu u Njegoševoj ulici. Od 1973. ima izložbeni prostor na Kalemegdanu (Nekadašnji Muzej lova i šumarstva). Danas ima 42 zaposlena.


Eksponati
* Najstariji eksponat – Ediakara fauna (okamenjeni otisci tela životinja koje podsećaju na meduze i crve), star oko 600 miliona godina, iz Australije
* Od 1895. godine čuvaju se Mineraloska zbirka, Zbirka kenozojskih beskičmenjaka i Zbirka krupnih sisara
* Najveći eksponat – butna kost mamuta
* Najmanji eksponat – foraminifere, ostrakode, puževi, školjke mikroskopskih veličina od 0,4 do 1,5 milimetara
* Najteži eksponat – Dimitrovgradski meteorit težak oko 100 kilograma

Krhotine gvozdenog Dimitrovgradskog meteorita

Stare i retke knjige
Prirodnjački muzej poseduje jednu od najstarijih i najbogatijih stručnih biblioteka na Balkanu.
– Osnovana je 1903. godine, a početni fond bio je legat čuvenog biologa Lazara Dokića. Poznata je po retkim i starim knjigama iz biologije i geologije, pa nam i danas mnogi naučnici poklanjaju svoje biblioteke, a fond uvećavamo i razmenom sa sličnim institucijama u svetu. Imamo oko 70.000 knjiga i više od 1.100 naslova časopisa, a izdajemo i svoj „Glasnik prirodnjačkog muzeja“ – priča mr Marina Mučalica, bibliotekar i savetnik u Prirodnjačkom muzeju.

Najstarija domaća kniga, karta i strana knjiga

Нема коментара:

Постави коментар